susret

Jedne se noće beše srela Na jednoj zračnoj stazi, Duša u nebo što se pela, I angel što na svet slazi. Angel ispriča priču sjajnu Šta su nebeski vrti A duša cele zemlje tajnu: Magiju ljubavi i smrti. I osmehnu se angel potom Na carstvo večnih zraka; Duša zaplaka za lepotom Igre svetlosti i mraka….

Nastavi čitanje →

moja ljubav

Sva je moja ljubav ispunjena s tobom, Kao tamna gora studenom tišinom; Kao morsko bezdno neprovidnom tminom; Kao večni pokret nevidljivim dobom. I tako beskrajna, i silna, i kobna, Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta? Ali tvoga daha prepuno je svašta, Svugde si prisutna, svemu istodobna. Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom, Radaš se…

Nastavi čitanje →

Ćutanje

Ostale su strašne reči nerečene, Samo tvoje oči, mirne kao tmina, One su gledale i slušale mene; Moj bol na tvom uhu pevaše tišina. Kakva himna srca, ta reč nerečena! Ta reč što ne pozna bespuća ni bludnje! Kad tišina zbori mesto nas, reč njena Ima svu čistotu sna i bolne žudnje. Ta blaga muzika…

Nastavi čitanje →

pesma

Nikad ne znam kud će nova pesma hteti, Novoj sreći ili bolu stare rane; Da kao molitva u nebo poleti, Ili kao kaplja otrova da kane. Samo čujem poklič u dnu duha svoga, Kao vest proročku, kroz noć, s brega pusta; I ja čujem blage reči večitoga Kako mi prolaze kroz srce i usta. Tad…

Nastavi čitanje →

srce

Moje tamno srce, to je deo svega – Sa zvezdama trepti, huji s vetrovima; I onda kad stoji bezglasno međ svima, Jedan gromki eho ćuti u dnu njega. Na obali morskoj moje srce ima Žamor nekog vala što večito pline; Što čuva sveg mora zvuke i gorčine, I svu huku davno nestanulih plima. U zalazak…

Nastavi čitanje →

a vreme??

U kojem to vremenu zivim? Da li u proshlosti? Ni sama ne znam. Zalutam u proshlosti zalutam u secanjima na tebe ljubavi moja. U kojem vremenu zivim? gde pripadam? Ni sama ne znam. Zalutam u proshlosti jer samo ona me podseca na tebe, lutam ne mogu pronaci put da se vratim u sadashnjost. U kojem…

Nastavi čitanje →